8.veljače 2011.godine
Još od vremena biblijske prapovijesti Bog je sa čovječanstvom uspostavljao saveze. Imao je potrebu komunicirati sa čovjekom i u svakom savezu isticati milosrđe. Sva su moja bogoslovna promišljanja zasnovana na temeljnom uvjerenju kako je Biblija Riječ Božja te sukladno tome zauzima najviši autoritet i predstavlja savez koji je Bog sklopio s nama po svome milosrđu. Taj veliki Božji savez možemo podijeliti na dva dijela koja dominiraju Biblijom, savez pravednosti ili Stari savez i savez ljubavi i praštanja ili Novi savez. No, ipak stojim na uvjerenju kako je sve to jedan savez i to Savez milosti koji se prvo očitovao kroz Dekalog, a kasnije i kroz utjelovljenje Sina.
U slijedećih ćemo nekoliko dana promotriti temelj Saveza pravednosti, a to je Dekalog tj Deset Božjih zapovijedi koji je Gospodin putem Mojsija sklopio sa svojim narodom, postavljajući temeljna etička načela koja se, iako su dana samo Izraelu, primjenjuju na sve ljude za sva vremena jer ih je dao Stvoritelj. Židovi su ove zapovijedi primili nakon prelaska preko Crvenog mora i izlaska iz egipatskog sužanjstva oko 1200. pr. Kr. One su dio zbirke zakona poznate pod nazivom “Zakon” (heb. Tora) ili “Mojsijev zakon”.
Prve četiri reguliraju odnos prema Bogu, a ostalih šest međuljudske odnose. Temeljem toga Isus nas uči o dvostrukoj zapovijedi o ljubavi (Matej 22, 37-40). Kako ćemo vidjeti zapovijedi pokazuju brigu za cjelokupan život čovjeka jer nas je On stvorio i stoga nam On jedini može pokazati kako živjeti i kako se ponašati.
Deset se zapovijedi u crkvenim tradicijama različito navode, no mi ćemo se držati tzv. Protestantske tradicije. Stoga, nabrojimo ih u cijelosti:
1. Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene..
2. Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi.
3. Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime Njegovo.
4. Sjeti se da svetkuješ dan Gospodnji. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana šabat, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan šabata.
5. Poštuj oca svoga i majku svoju da imadneš dug život na zemlji koju ti da Jahve, Bog tvoj.
6. Ne ubij!
7. Ne učini preljuba!
8. Ne ukradi!
9. Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga!
10. Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!
Kako bismo lakše proučili ove redke koje bismo mogli i nazvati vodićem kroz kršćanski život, poslužit ćemo se knjigom nizozemskog reformiranog pastora, profesora bogoslovije i etike Reformirane Crkve Nizozemske. Riječ je o knjizi De Tien Geboden: Handreiking voor het Christelijk leven , Uitgeverij Van den Berg, Kampen iz 1992. godine, u kojoj autor Jochem Douma istiće moralne probleme i kontroverze vezane uz karakter Dekaloga koji postoje u različitim društvima. Također poslužit ćemo se i člancima dr. R.C. Sproula sa njegovog portala http://www.ligonier.org .
Protestantizam je uvijek naučavao kako Mojsijev zakon tj Tora više ne vrijedi za kršćane u smislu porobljavanja grijehu, nego je to sada vodić za Bogu ugodan život u sprezi sa pravilnim razumijevanjem Krista i moći Duha Svetoga (Rimljanima 13, 8-10; Galaćanima 3, 15-29; 5, 13-26).
Prvo moramo razjasniti u kojem je Bog kontekstu dao Dekalog. Neki vjeruju kako je to Izraelovo sredstvo za spasenje, no obzirom na vrijeme tj period kada se smješta ovaj događaj to se čini nemogućim. Istina, Dekalog nam navodi listu koju moramo učiniti kako bismo bili prvedni pred licem Stvoritelja, no sasvim sigurno ovo nije bio uvjet spasenja zbog toga što se Dekalog događa kronološki nakon spašavanja iz Egipta, a Izraelci su se držali zapovijedi, iako ne sasvim dosljedno, u znak zahvalnosti za već ostvareno spasenje. Sukladno tome, danas nastojimo biti vjerni Božjoj volji u znak zahvalnosti za Krista I Božju milost.
„Nato im Bog dade ove zapovijedi: Ja sam Gospodin Bog tvoj, koji te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemaj drugih Bogova uz mene! „ – Izlazak 20, 1-3
Kao što možemo očekivati prva zapovijed je temelj istinske pobožnosti. Za razliku od zabranjenog mnogoboštva, važna je vjera u jednoga Boga, onoga koji se objavio u Bibliji.
U vrijeme Staroga Zavjeta, politeizam je bio zemljopisno vrlo raširen, te nam upravo zbog toga Bog kroz Bibliju govori o postojanju samo jednoga Boga, Jahve, dok su “ostali bogovi” samo kreacije ljudskoga uma te zato nemaju karakteristike koje pripadaju jednom pravom Bogu.
Idol općenito označava sve ono što je čovjeku važnije od Boga i ka čemu osoba usmjeruje svoju pozornost iznad Boga. Prva nas zapovijed uči izražavati ljubav prema Jahvi krozači vjernost, odanost i održavanje Njegove volje putem obdržavanja Njegovih zapovijedi.
Krist, Božji Sin jest ispunjenje Božje ljubavi prema nama, te je čovjek je pozvan slijediti Krista i održavati njegovu Riječ, evanđelje, tu unuverzalnu poruku spasenja koje dolazi po vjeri u Krista, Njegovom žrtvom na križu i uskrsnućem. Bog testira vjeru u Krista kroz različita iskušenja, a vjera u Krista je ono što nekoga čini kršćaninom. Krist nije bio tek običan čovjek, već jest i Bog! Vjerovati u Boga znači prihvatiti Trojednoga, nepodijeljenih osobnosti i nepomiješane biti, a to znači slobodu, ali ne slobodu od Boga već slobodu za Boga.
U antičkom svijetu, narod koji bi svrgnuo vladara koji je objektivno učinio mnogo za njih bio bi smatran izdajničkim narodm. Koliko bi onda bilo gore okrenuti leđa Bogu koji je spasio svoj narod te kada Božji narod pokuša podići nekoga iznad svoga Velikog kralja tada čini najveći mogući čin izdaje. Nije vjerojatno da ćemo se mi, baštinici moderne zapadnjačke civilizacije, klanjati idolima od drverta ili kamena. Naša su idolopoklonstva mnogo suptilnija i zato mnogo opasnija, naime, mi smo skloni postavljati novac i materiju ispred portage za Bogom te se postavlja opravdano pitanje jesmo li sposobni postaviti Boga u središte naših želja, misli i ciljeva.
NASTAVLJA SE……
Sadržaj zabranjujemo koristiti bez navođenja naslova Protestantskiportal.com i pripadajućeg linka na vidljivom mjestu te navođenja u tekstu citiranih izvora!
